Udruga koja građansku svijest prepoznaje kao temeljni dio zapadnoeuropske uljudbene baštine i oslanja se na pokretačku snagu građanstva kroz suradnju sa svim ustanovama, skupinama i pojedincima kojima je na umu dostojanstvo i napredak društva.

DARUVARSKI SAM GRAĐANIN!

Poštovane građanke i građani!

Počet ću malo neuobičajeno: okupili smo se ovdje, na ovome mjestu … da ispratimo i pokopamo našu dobro poznatu i omiljenu, dragu građansku nemoć i njenu sestru, zduhu građanske apatije i bezvoljnosti, te ostalu njihovu rodbinu i svojtu: samozavaravanje, glavu u pijesku, i duboku žalost i tugu što sve odlazi k vragu i više nikada neće biti ništa bolje. Okupili smo se jer smo od onih koji žele punim plućima udisati zrak i dostojnije trošiti naše živote, da se riješimo grijeha beznađa i straha koji nas sputavaju da kao ljudi budemo građani, a da se kao građani osjećamo ljudima u punom smislu riječi.

Udruge građana oduvijek su postojale da štite i promiču opće ljudske interese: dostojanstvo čovjeka, njegovo pravo na javni iskaz, na istup i zauzimanje stava prema svemu onom što iz ljudske zajednice izvire, onome što se u njoj zbiva i svemu što se dotiče sudbine ljudi kao građana, kao osnovnih jedinica društva.

Tako udruga građana uvijek mora prepoznavati i javno dobro ili manje javno zlo od većega, i na takove stvari upozoravati svojim djelovanjem. Dakako, da bi to mogla činiti, ona prije svega mora postojati. I to je ono što nas zanima: umjesto da budemo samo prolazni svjedoci koji će prezrivo odmahnuti rukom na sve ono oko nas što ne valja i što nama, a mlađim naraštajima tragično, sudbinski, ne jamči nikakvo društvo koje će biti u stanju brinuti se za sebe, a kamo li za pojedince – njegove žrtve, budimo oni koji takovo društvo nisu. Jer naše je društvo već danas žrtva našeg društva!

Stoga predlažem da osnujemo jednu takvu, građansku udrugu i kao građani steknemo mogućnost i pravo da preko nje steknemo pravo glasa. Otuda i geslo ove osnivačke skupštine: daruvarski sam građanin, civis daruvarensis sum!

Ona bi svojim glasom trebala stati u obranu svega onog što smatramo temeljnim ljudskim, građanskim, uljudbenim i svim drugim vrijednostima za koje nam se čini da ih naše društvo, kao šira ili uža ljudska zajednica, negira, potire i svakojako omalovažava. Ili ih pak u nedovoljnoj mjeri podupire, tek da ostvari kakav takav alibi na pravo da se deklarativno može izjašnjavati kako ih se ne odriče i tako nama, zasljepljenima, opet mazati oči.

Kako se zbiva mnogo toga čime smo nezadovoljni, ojađeni i razočarani, nije nam teško doista naći razloge i tumačiti svrhu ovakve udruge i prijeku potrebu za njenim osnutkom. Građanstva jest strah samoga sebe: svi pojedinci koji se odvajaju od toga građanstva da bi bdjeli nad njim i donosili mu bar malo spokoja, mira i nade, blagosiljaju nas strahom i nesanicom. Uz to nam vlast, čim primijeti da se netko ozbiljnije sprema uhvatiti s njome u koštac, kao spretan ratnik uvijek prvo baca prašinu i pijesak u oči. Pored očite bahatosti i prezira političara prema građanima, sponzoriranog kriminala, javne pornografije dnevnopolitičkog morala, loših rješenja koja ugrožavaju osnovne građanske slobode i mogućnosti ikavih korisnih i plodotvornih rješenja u smislu otvaranja perspektive za bolji i dostojniji život društvene zajednice pa tako i njenih građana, treba spomenuti i izgubljeni položaj intelektualaca, a posebno nezavisnih intelektualaca, koje 'strukture', 'koalicije' i njihova ulizička kamarila nemilice časte svojim prezirom, zagađujući i razarujući sve njihove dobrohotne napore, koliko god oni bili funkcionalni i blagotvorni za nas i naš životni okoliš.

Zapitajmo se stoga opet što su građanske vrijednosti i smijemo li mirno gledati kako nam umiru pred očima? Pokušajmo ih vratiti.

No mi ne držimo da trebamo ići 'grlom u jagode' i burno reagirati na sve ono što nam se čini katastrofalno štetnim, nepravednim ili ponižavajućim: iz kolopleta hrpe zla meteža oko nas treba izabrati ona zbivanja za koja mislimo da na njih možemo kvalitetno i plodotvorno utjecati. Učinkovito utjecati. Dospjeti što prije do što boljih rezultata. Zato držimo da odluke trebamo donositi tako da kad se čega prihvatimo znamo, ili čvrsto vjerujemo kako će naše djelovanje biti polagano i postupno, ali trajno i pouzdano, kako se nećemo odricati napora i ostati bez dobre volje na pola puta. Zbog toga se trebamo primati onih poslova za koje odlučimo da smo sigurni kako ćemo ih dovršiti.

Nije stoga, ponavljam, potrebno previše spominjati zašto je ova udruga građana potrebna. No kažimo to ipak. Što to ova udruga građana želi? Prije svega, okupiti nas kao ljude, građane, same oko sebe i utvrditi da nas ima dovoljno kako bi prije svega shvatili da postojimo. Ova je udruga, naime, mogla biti osnovana tek od nekolicine nas, no naš cilj nije bio pod svaku cijenu osnovati udrugu, nego vidjeti u kojoj je mjeri građanstvo za nju zainteresirano, vidjeti postoji li taj građanski duh koji se osniva na međusobnoj bliskosti i građanskom povjerenju, u ovim vremenima koja sve pozitivne stečevine građanskog nasljeđa nemilosrdno uništavaju. Ne želimo stoga biti još jednom u nizu dekorativnih udruga dnevnopolitičkog beznađa Hrvatske. Ne želimo postojati zato da se naše ime spominje u kojekakvim manje ili više svečanim prigodama, ili zbog godišnjeg domjenka s narodnim veseljem, ne želimo postojati zato da se o nama šapće: «Znate, on vam je u upravnom odboru one udruge» ili što god slično. Želimo postojati da bi živjeli i podsjetili građanstvo da ne smijemo vegetirati iza navučenih zavjesa prema stvarnosti koja je neugodna, koja nas plaši i koja nam truje živote. Podsjetiti da trebamo razmaknuti zavjese, dobro pogledati što se to oko nas događa i izaći van, na lice mjesta, da to lice mjesta pogledamo u oči i da ga mijenjamo! Držimo da udruga građana treba postojati da živi, da drugima daje snagu i potporu, da pokaže kako nezavisnost duha i ljudsko poštenje nisu one stvari koje su se izgubile usput, dok nas sile bezumlja oko nas mirno vode prema bezličnosti i propasti, nego da su to stvari koje su sama srž i najveći smisao građanštine i građanskog uopće. Građanstvo mora reagirati da bi postojalo!

Ako mislimo da oko nas sve kreće u krivom smjeru, a dobro znamo da mnogo toga odlazi za tragovima vragovih stopala, mi moramo javno reći kako mislimo da to treba zaustaviti. Ako nas pitaju kuda to treba ići, ako se ne slažemo s tim kuda nas vode, recimo im da znamo kako je poznati krivi put kraći od nepoznatoga.

Pitate se sad – što činiti? Što ova udruga treba konkretno raditi?

Tako kako može skupljati smeće oko Julijeva izvora i animirati skupine građana s dobrom voljom da preuredi uništena daruvarska izletišta, da na njima ostavi poruku o tome što je učinila boreći se time protiv barbarizama ili vandalizma uopće, može i svojim prosvjednim postupcima upozoriti da se ne slaže s onim što drži da je za ovaj grad nepotrebno, jalovo, kontraproduktivno ili opasno, te izraziti i mišljenje o tome kako se onome što ne valja može stati na kraj, ili barem nevolju uputiti u onom smjeru gdje će prouzročiti manje štete za sve nas. Organizirati javne tribine, predavanja i rasprave kao i koncerte, postavljati izložbe i izdavati časopis i knjige ili ustanovljavati radionice za rad s mladeži. Otvarati se svojim djelovanjem prema svome gradu i potaknuti i šire građanstvo da sudjeluje u svemu što je od zajedničke potrebe i dobrobiti.

Takozvana društvenopolitička stvarnost oko nas čini nas sve zajedno vrstom ljudi koja izumire. Ono što posebno moramo naglasiti jest činjenica da ovo društvo, osim što gubi mlade i u biološkom smislu, poduzima sve da ih izdvoji i osami na pustim otočićima njihovih strepnji i tjeskoba.

Mladima treba pokazati da nam je stalo do njih, da su nam važni njihovi stavovi i postupci. Treba im ponuditi da rade ono u smisao čega će sami povjerovati. Ali im mi moramo pomoći da u to povjeruju..

Mladi ovoga grada ne doživljavaju njegove ljepote i perivoje kao ono što je njihovo: doživljavaju to sve kao nešto tuđe, kao nešto što je vlasništvo onoga tko ima vlast i njome radi ono što on hoće. Svojim razbijanjem svjetiljaka, boca, kanti za smeće i svega sličnoga na čemu mogu istresti svoj bijes oni nam govore o njihovoj vjeri u budućnost. Niti se tko brine za izgrede uopće, niti se izgrednike savjetuje da odustanu od svojih protuučinkovitih nasilja prema svemu onome što nam služi da u tome uživamo i da se osjećamo ponosnim zbog toga. Ali je najgore što nitko ne liječi ovo popuštanje nagonima izgredništva kod mladeži. Mladima moramo objašnjavati, tumačiti i davati priliku da shvate kako su nam važni i njihovi stavovi, kako su oni to što uvijek iznova gradi život svakoga društva, i podržati ih svim mogućim sredstvima i naporima da osjete da su oni doista tako važan dio društva da moraju osjetiti i radost i odgovornost zbog toga. Mladi moraju saznati i shvatiti da u društvu postoje institucije ili ljudi koje su im na raspolaganju. Zato će ova udruga pokušati svoje napore usmjeriti i prema njima

Htjeli ne htjeli, pred vratima smo Europe. Europa danas želi baš upravo preko ovakvih, građanskih, civilnih udruga djelovati na svoje nove članice, jer ih podržava vjerujući kako su one nezaobilazan dio jamstva demokracije i građanske stabilnosti zemalja koje se natječu za stapanje s njenim okriljem. Tako ova udruga mora što prije iznjedriti projekte za koje misli da su zaslužili europsku pomoć. Sigurni smo da je ona u stanju ovo vrlo uspješno učiniti: to joj je i jedna od najprečih obveza, jer se mora truditi da stekne onu financijsku razinu s koje će moći što kvalitetnije djelovati.

S druge pak strane takove su građanske udruge i garancija samim društvima iz kojih potiču: jamstvo da ćemo paziti da nas Europa prigrli u svoje okrilje, ali i da nas ne guši svojim prejakim zagrljajem. I to moramo imati na umu.

Osobno jako volim misli vječnoga oporbenjaka A. G. Matoša. Ono što ću citirati govori o svim skeptičnostima i crvima sumnje koji nas ipak vrtaju i uznemiruju dok razmišljamo vrijedi li se posvetiti skrbi za opće dobro. Mene ona svakako nadahnjuje, a glasi ovako: «Kajao sam se kada sam griješio, još više kada nisam.» A Matoš je, razmišljajući o njemu i tumačeći negdašnje stanje u Hrvatskoj, rekao i ovo: « … svuda bijaše ono što se danas zove općinstvom prezira dostojna gomila».

Molim ovaj skup da to ima na umu i da pokaže da mi to nismo.

Stoga djelujmo zajedno i - blagotvorno!

Hvala!